Dado – O moći
Koristite tipke sa strelicama lijevo i desno na tastaturi da biste aktivirali prikazivanje slika jednu za drugom. ❧ Zadržite kursor na slici za više informacija. ❧ Klikom na slike povećavate ih do velikog i najvećeg formata.
Dmitrij Šostakovič, marš sovjetske milicije,opus 139
Izdavačka kuća La Différence objavila je knjigu Jann-Marc Rouillana Raznobojne utrobe braon kuge (Les Viscères polychromes de la peste brune) koja je ilustrovana Dadovim radovima iz ciklusa O moći (Du pouvoir). Slijedi tekst Jann-Marc Rouillana inspirisan ovim radovima:
U dnu bolničke ćelije gdje doktori muče lude, Antoan Arto piše:
“Vidjećete moje sadašnje tijelo kako prskava, i kako se u deset hiljada opste poznatih oblika sakuplja jedno novo tijelo, po kojemu me vise nikada nećete moći zaboraviti.”
Sudbina besmrtnih pjesnika, holandskih i crnogorskih slikara koji su došli pješke ili vozom. I koji su prešli granicu. Koju? Vize i boravišne karte nemaju veliki značaj za njihov anticipatorski duh.
Ti sjajni umjetnici saznavši (možda je sve to umjetnost njihovog stvaralačkog dara) i nastojeći da vas po svaku cijenu i u svakom trenutku drže na odstojanju, vas, štetočine i klupčare, sluge gospodara, pape i apsolutnog gospodara. Kako su oni osujetili i prezreli vaše akademske ambasade, snobovske partije koterija, propovjednike, crkvene prosjake, ubice i piromane heretičkih i iskupničkih tijela, krivotvoriteljske memoraliste iskrivljenih vječnosti, medije sadašnjosti i prošlosti, od “Mercure François” do blještećih magazina, noseći crninu mrtvog drveća za taštinom pisara koji imaju istu sudbinu kao i žižak… Da, vas takođe, kao i svi one koji se prodaju REDU i kukavičluku nečistoće. Uprkos bijedi i tuzi, oni prolaze pored vas bez naklona ili čestitke koje ste ugravirali na fasadi lijepih manira za vaše dobro. Jer ti sjajni umjetnici vas vide onakvim kakvi jeste. I protivno vašem institucionalnom poniženju, besmrtnost određenih pjesnika ili slikara pobunjenika se ne kotira na berzi. […]
Priča se je da je dama s dvora, Margarit de Valoa, poznatija kao kraljica Margo, kraljica Francuske i Navare, kćerka kralja Francuske Anrija II i Katarine Mediči, sestra Šarla IX, primala i ubijala svoje ljubavnike, mlade i lijepe, u kuli de Nesle.
Priča se da je jedna bivša prva dama otputovala u Ameriku da bi doživjela ljubavne avanture i da bi se tako udaljila od muža pretendenta na republikanski prijesto, koji joj je jednim šamarom napravio strašnu modricu.
Priča se da bi neki princ sjedjevši na vašem zlatu u nekoj kneževini od čokolade imao djecu crne kože premda je rasista s elegancijom svog staleža.
Pričalo se da je Luksemburgom kružio spisak varalica i vječitih dužnika sa njihovim odgovarajućim bankovnim računima. Bez obzira na objektivnu zabrinutost premijer nije izgubio osmijeh. Dok se njegovom pomoćniku, jadnom tupanu zaduženom za prljave poslove, general Ratafiol ne podsmijava više na prizor izmeta na zadnjici. U Njemačkoj, ministar pošta uložio je svoj novac u neku od banaka u Lihtenštajnu. I tako vam je to u političkoj klasi koja vam kroz propovjedi naglašava šta bi bilo prihvatljivo i neprihvatljivo u stvarima koje se tiču politike, kriminala i zločina.
Rečeno je da su tokom redovnih posjeta privatnih rezidencija u Parizu napravljene fotografije javnih i moćnih ljudi koji su nazadnjaci i pobožnici, na kojima oni jednom sedmično izlijevaju deset centimetara kubnih sperme u profesionalne vagine kurvi.
Priča se da je tijelo Preosveštenstva Danielou-a, arhiepiskopa Pariza, nađeno jedno jutro na stepenicama pariskog bordela.
Priča se da biste vi bili previše glupi da se uznemirite… Za vaše ludorije i za sve ostalo. […]
Srećom, SLOBODNI umjetnici predviđaju oslobodilačko djelo i buntovni Dado se već dao na posao. On ljušti formaldehidne leševe vaših velikih Predaka i Pretkinja evropskih dvorova tog starog mrtvog režima prije Prve revolucije. Čuvajte se, jer kroz njega on napada temelje današnjeg poretka koji još nije mrtav i kojemu se ne vidi ni rep ni glava. […]
U toj knjizi Dado bi mogao isto tako samljeti vaše članke koji su izvadjeni iz “Télé 7 Jours”, “Tribuneu”, “Libéu” ili iz “Charlie Hebdou” kao i iz svih onih časopisa čije ste vi zvijezde, često i urednici moralizatori protiv onih koji ne liče na vas, a naročito protiv onih koji se ne slažu s vama po pitanju problema novinske potčinjenosti, po pitanju progona muslimana i protiv onih koji odbijaju da prihvate kraj priče. Vaši razlozi su združeni do bezumnosti jednostranog čitanja. Osuđujući vašu neumjerenost izražavanja nismo impresionirani toliko vašim pompeznim i ponavljačkim argumentima koliko konstatacijom koliko ste slijepi i plašljivi naspram NOVE DIKTATURE ciji ste pokorni govornici. […]
Kroz vijekove i minuciozno, Dado vrši autopsiju mrtvačke ukroćenosti.
On nadzire.
Pregleda.
On ljušti.
On skida maske kojima su strpljivo vaši saučesnici škrabači i hagiografi unakaradili vašu besmrtnost.
Naš pogled privlače opružene i otromboljene grudi kraljice koja je donijela na svijet mrtvorođene kraljeve. Posmatrajte te ubitačne dojke na kojima kerubini sisaju otrov. Tu će ipak kraljevski crći jedan od ovog, drugi od onog, a ona će im poslije doći na sprovod. Njen kratki plašt imitira krila vampira koji je nekada bila, krvareći zemlje i ulice Pariza u noći Svetog Vartolomeja.
Kraljica Margo, njena kći, koja je imala strastvene menstruacija i Marija Tjudor nazvana Krvava Meri zbog svoje strasti za hemoglobinom.
Ignasio de Lojola, Visok General Družbe Isusove, one Družbe čiji su učitelji toliko voljeli tjelesne kazne i udarce po zadnjici.
Willem Van Oranje.
Oslobodićemo se vaše perfidne mudrosti i TORTURE beživotnih dana i ništavnosti postojanja. I plovićemo između neba i vode kao ludi u njihovom čamcu. Oni ludi koje su sudije Vaših kasti bičevali na trgu. U ta davna vremena, vješali se svinje i pse poslije tog mahnitog čina. Zabranili ste im da idu u vaše crkve i prije nego sto ste ih pokušali izlijeciti. U ovom trenu znam za mjesta blizu vas gdje lude bacaju u ćošak, gdje ih tuku i gaze. Ružna i prljava mjesta gdje ostaju danonoćno i gdje obavljaju i veliku i malu nuždu. Kada ih čuvari odvežu, počinju da se sakate i da sijeku stopala, kao kad se reže mrtva krava.
Zacijelo, kasno uvidimo vaše bezumlje ali… ne pričajmo više o tome.
Vaša sudbina je zapečaćena!
Vjerovati nam samo je stvar vremena.
I ponavljam vam da znamo biti strpljivi.
Svaka sekunda našeg oslobođenja imaće veću vrijednost nego vijekovi potčinjenosti.
Žan Mark Ruijan
Marsej, 8 mart 2008
Zatvor “Bomet”
