Dadove gravire

Dadove gravire

Podeli:

Gaetan Pikon o Dadu

Ovaj tekst izvorno pojavio se prvobitno na plaketi izdatoj povodom izložbe u Galeriji Žan Biše (Pariz) u 1971.

Klikom na slike povećavate ih do velikog
i najvećeg formata

Projekcija na
cijelom ekranu  

Bez naslova, 1970

Bez naslova, 1970, ulje na platnu, 255 × 207 cm. Posthumni dodatak
opširnije

Foto: Domingo Đurić.

Sve to izloženo, raslojeno, nabacano ili razbacano po tim opasno iskošenim ravnima –kosim postoljima, splavovima, nasipima, plažama napuklih ploča, izrešetanim, izlokanim mozaicima– miješa se u jednom nerazlučivom bujanju, razvodnjava se u hemiji od koje treperi vazduh oko tijela što se raspadaju. Smjenjuju se carstva, oblici prelaze jedni u druge: tek otvorena lobanja koja još krvari biva stijena, antičko poprsje uzdiže se na svojim sakatim patrljcima, jedan živi čerek se mineralizuje, grudni koš se prekriva povijušama parazitskog rastinja, na nekom mjestu za koje ne znamo je li kosturnica, mrtvačnica, klanica, pećina s mjesečevim ukrasima, ili pustara za otpatke iz neke ogromne korpe.
Kampiranje Verona, 1971

Kampiranje Verona, 1971, ulje na platnu, 140 × 340 cm. Posthumni dodatak
opširnije

Dolazi li svjetlost s tog plavog neba što tijesno uokviruje zid ili splav u času kad će se zabiti u srce zemlje, ili što zauzima više od polovine platna?
Flanders

Flandrija, 1970, ulje na platnu, 258 × 208 cm.

Ona ostaje ista i kad nema neba: možda iz akvarijuma u kome je iščezla voda ostavila taj otisak svjetlosti. Što se doba tiče, vrijeme je plavičastog praskozorja, ružičastoga sumraka? Ne znamo ništa više, i bolje je kazati da vremena nema, barem u odnosu na naš dan: ali nije nimalo izvjesniji ni neki čas u vremenu pošto se dvoumimo između pojmova apokalipse (godina dvije hiljadita nije daleko) o kojoj svjedoče ta raspadnuta, izborana, do vlakana izjedena tijela, i limba koga nagovještavaju prije svega –izmiješana u toj praistorijskoj terotologiji– ona bucmasta djeca, elefantijazom osuđena da nikada ne žive.
Bez naslova, 1971

Bez naslova, 1971, ulje na platnu, 114 × 146 cm. Posthumni dodatak
opširnije

Jednim pogrešnim korakom ušli smo –provalivši– u tuđi san, i kad sklopljenih očiju i dalje vidimo sliku, ona je možda iščezla s platna, toliko nam se čini neopipljivom, fantazmagorija projektovana na prazno platno nevidijivom čarobnom lampom, plima koja svoj prostor ispunjava nezadrživim kretanjem; njena nedjeljiva nužnost izaziva nas da saznamo iz kakvog sklopa, iz kakvog smišljenog čina umjetnikova svaka slika crpe svoju različitost.

Gaetan Pikon
Preveo sa francuskog Milojko Knežević

Bez naslova, 1970 Casque obligatoire, 1970

Lijevo: Bez naslova, 1970, ulje na platnu, 200 × 185 cm. Posthumni dodatak
opširnije

Desno: Casque obligatoire, 1970, ulje na platnu, 210 × 188 cm. Posthumni dodatak
opširnije
Kolekcija abbaye d’Auberive.

Dadove gravire