Henry Purcell, Hail to this happy place, MIT Chamber Chorus
Virtualni obilazak (Jean-François Cros, Le Petit Biterrois)
*
* *
Svi su tu – iznikli iz Dadove mračne unutrašnjosti smrskavajući na zidinama Orpeljea ili čvrsto se sljepljujući u gomili hibridnih i pomamnih skulptura, slomljeni, izopačeni, razderani, bijesni, sav šljam djetinjstva, sva bagra košmara. Vrvi i kalja. Ako zanemarimo običnu životnu buku i ako načuljimo uho, izvan tišine koja je svojstvena slikarstvu, razgovoru o oblicima, čućemo koncert koji nas osvaja, koncert jauka, cviljenja i kletvi. Duši bi bilo lakše ako bi čula neku riječ ili bar neki smijeh. Ali, usta su ovdje nacrtana samo za krik, kao i oči koje nijesu prazne, obilježene su samo suzama.
U Orpeljeu se, za vječnost ljudske dimenzije, zaustavio egzodus figura bola i tuge. Zidovi zadržavaju čudovišta. Neće ići dalje. Na neki način su spašena – preživjeli su zaustavljeni u pomami i oprostu najmračnije i najbučnije ljepote koja postoji. Treba znati i da su druge dadomorfne horde izbjegle sve nesreće našeg vremena tiskajući se u neko sklonište. Dok god bude Dada i zidova, opustošeni narod će nastaviti da se razmnožava i njegovo mnoštvo će zasititi mjesto počinka do destrukcije svijeta.
Dado u Orpeljeu, Klod Luj Kombe (Claude Louis-Combet), 2006. godine.
S francuskog prevela : Sanela Demić
*
* *
Koristite tipke sa strelicama lijevo i desno na tastaturi da biste aktivirali prikazivanje fotografija jednu za drugom. Zadržite kursor na fotografiji za više informacija. Kliknite na fotografije da biste ih uvećali.
