2001Dado realizuje svoju svoju prvu ilustrovanu knjigu brojnih kolaža u saradnji sa Alen Žufrojem : La situation est plus grave qu’on ne le croit (Situacija je ozbiljnija nego što mislimo).
Dado u svojoj sobi u Eruvalu, 2002. godine. † Fotografija : Alberto Ricci.
2002Plodna saradnja sa osnivačem Režis Bokelom, Dado investira u blokhaus Fekampa, konstruisan 1942. godine, od njemačkog okupatora. Tu postavlja bronzu, ukrašava zidove. Realizacija Presilijine škole, koju poklanja Centru Pompidu 2006. godine.
Presilijine škole, 2001-2002, ulje na platnu, 200 × 400 cm.
Fotografija : Centre Pompidou / MNAM-CCI / Georges Meguerditchian / Dist RMN-GP.
Lijevo : tri praistorijska jaja na obali jezerca u Eruvalu.
Desno : Dado i Prescillia Quéré, 1992. Fotografije : Domingo Đurić.
2004Realizacija keramičke serije « Praistorijska jaja ». Početak saradnje sa Matijeom Mesažjeom publikacija knjige Une clarté sessile (Sesilna svjetlost), kod Fata Morgane, šest originalnih litografija.
2005Publikacija kod Lea Šeera, Notes du dehors (Bilješke spolja), manuskript Matjea Mesažijea koji je Dado ukrasio.
2006Dado počinje slikanje Suite française (Francuske svite). Realizacija serije Les Oiseaux d’Irène (Irenine ptice). Važno prilaganje arhiva Institutu Savremene Edicije (IMEC).
Suite française, 2006, ulje na platnu, 213 × 426 cm. †
FNAC 07-516. Centre National des Arts Plastiques – Ministère de la Culture et de la Communication, Paris.
Fotografija : Y. Chenot, Paris.
2007Fondovi nacionalne savremene umjetnostik kupuju Suite française (2006).
Amarante, Hucleux i Dado 25. maja 2008. godine u Eruvalu, fotografisao Domingo Đurić.
200831. avgusta se postavlja oficijalni Dadov sajt Sindrom Dado na adresama http://www.dado.fr/ i http://www.dado.me/.
2009Dado Đurić predstavljaće Crnu Goru na 53. Bijenalu savremene umjetnosti u Veneciji.
Venecijanski Bijenale : Dadov unuk Ivo u tradicionalnoj crnogorskoj nošnji u Palati Zorzi na dan otvaranja. Fotografija : Domingo Đurić.
2010Dadu je, u avgustu, uručena crnogorska nagrada « 13 jul » najveće državno priznanje.
Od 15. septembra do 31.
oktobra 2010. godine, Dado je posebno radio na slikama koje su bile izložene prilikom svjetske izložbe u crnogorskom paviljonu u Šangaju. Početkom novembra, ICOM-UNESCO priznaje Dadov internet-sajt kao muzejsku instituciju u punom smislu i dodjeljuje mu pravo da koristi internet domen prvog nivoa « .museum » koji je namijenjen samo muzejima. Engleska verzija sajta se nalazi na sajtu : URL http://www.dado.virtual.museum/.
Dado je preminuo 27. novembra 2010. godine, u bolnici u Pontuazu.
Nakon ceremonije u cetinjskom muzeju, u njegovom rodnom gradu, Dado je sahranjen uz državne počasti, u petak 03. decembra, u 15h00 u Košćelama, blizu Rijeke Crnojevića, u Crnoj Gori.
Omaž Dadu je organizovan 25. januara 2011. godine u kapeli Sveti Luka u Žizoru, u prisustvu g-dina Branislava Mićunovića, ministra kulture Crne Gore, g-dje Irene Radović, ambasadora Crne Gore u Francuskoj, g-dina Alfreda Pakmona, direktora nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i g-dina Marsela Larmanua, gradonačelnika Žizora.
→ Konsultujte tok ceremonije i govore učesnika (na francuskom).
